Žitije
Sveti velikomučenik i celitelj Pantelejmon rođen je oko 275. godine u Nikomidiji, glavnom gradu Vitinije u Maloj Aziji, u mešovitoj porodici: otac Eustorgije bio je ugledni paganin, dok je majka Eubula bila pobožna hrišćanka. Pri rođenju dobio je ime Pantoleon — „lav u svemu” — kao izraz roditeljskih nadanja u snažnu i hrabru ličnost.
Majka ga je u najranijem detinjstvu vaspitavala u veri Hristovoj, ali je rano umrla. Otac ga je potom dao na nauke kod čuvenoga lekara Eufrosina, koji je bio dvorski lekar cara Maksimijana. Mladi Pantoleon je za kratko vreme savladao lekarsku veštinu i privukao pažnju samoga cara, koji ga je nameravao postaviti za svoga ličnog lekara.
Tih dana sreo je svetoga jereja Jermolaja, koji je živeo skrovito sa malom skupinom hrišćana. Jermolaj mu je objasnio da je Hristos pravi Lekar duša i tela, koji isceljuje samom rečju i bez naknade. Kao potvrdu istinitosti hrišćanske vere, Pantoleon je naišao na mrtvo dete koje je ujela zmija; pomolio se Hristu, dete je oživelo, a zmija pukla. Tada je primio sveto krštenje i dobio novo ime — Panteleimon, što znači „svemilostivi” — jer se zavetovao da će lečiti besplatno svakoga ko mu se obrati.
Posle krštenja Pantelejmon je obratio i svoga oca u veru, a po njegovoj smrti razdao je nasleđeno bogatstvo siromasima i robovima, pustio sve sluge i posvetio se isključivo lečenju i milosrđu. Nije uzimao nikakvu naknadu, lečio je molitvom prizivajući ime Hristovo, i mnoge je vraćao u život. Zavidni paganski lekari prijavili su ga caru Maksimijanu kao hrišćanina.
Doveden pred cara, Pantelejmon je smelo ispovedio Hrista i odbio da prinese žrtve idolima. Tada su nad njim izvršena sva moguća mučenja: bačen je u uzavrelo olovo, koje se ohladilo; svezan kamenom i bačen u more, ali ga je more izbacilo na obalu; predat je divljim zverima, koje su mu lizale noge; vezan za točak, koji se polomio; zakovan na maslinino drvo. Sva ova mučenja izdržao je nepovređen, te su mnogi posmatrači, videvši čuda, primili veru. Najzad, oko 305. godine, posečen je mačem; iz njegove rane potekla je — po predanju — krv pomešana sa mlekom, a maslina pod kojom je posečen istoga časa rodila plodom.
Glava i deo ruke svetoga Pantelejmona čuvaju se u ruskom manastiru Svetoga Pantelejmona na Svetoj Gori, gde i danas isceljuju mnoge bolesti. Crkva ga slavi zajedno sa svetim besrebrenicima Kozmom i Damjanom — onima koji su lečili „bez srebra” — kao zaštitnika lekara i bolesnika.
Tropar (glas 3)
Strastoterpče sveti i celitelju Pantelejmone, moli milostivoga Boga, da podari duša naših oproštaj sagrešenja.
Kondak (glas 5)
Podražatelju milostivoga i blagodat isceljenja od Njega primio si, strastoterpče i pobedonosno mučeniče Hristov Pantelejmone: molitvama svojim duševne nam bolesti isceli, odgoneći neprestanog vraga od onih što ti vapiju: spasi nas, Gospode!
O slavi
Pantelejmondan se obeležava 9. avgusta po novom (gregorijanskom) kalendaru, što odgovara 27. julu po starom (julijanskom). Praznik pada u Uspenski (Velikogospojinski) post — najstroži dvonedeljni post pred Veliku Gospojinu — pa je slavski sto strogo posan.
Pantelejmondan je naročito popularan među lekarima, medicinskim sestrama, farmaceutima i studentima medicine, koji ga smatraju nebeskim zaštitnikom svoje profesije. U mnogim bolnicama u Srbiji nalaze se kapele ili ikone svetoga Pantelejmona, a tradicija je da se taj dan u parohijama čita molitva za zdravlje bolesnih i da se bolesnici dovode u hram radi pomazanja svetim uljem.
Tradicionalna jela na Pantelejmondan: budući da praznik pada usred Uspenskog posta, sto je posni — bez ulja sredom i petkom, sa uljem ostalim danima, a budući da je 27. juli/9. avgust upravo dan svetitelja, dozvoljena je riba i vino. Centralno mesto zauzimaju slavski kolač i koljivo (slavsko žito), a uz njih se služe pečena posna riba, pasulj prebranac, posne sarme od kiselog kupusa, salate od pečenih paprika, voće i orasi. U porodicama lekara običaj je da se za sto pozovu kolege i prijatelji iz struke, te da se molitveno pomenu svi pacijenti i bolesnici.
U narodu postoji pobožan običaj da se na Pantelejmondan donosi posveštano ulje sa svetilište svetoga Pantelejmona — ono se čuva u kući kao lek i upotrebljava za pomazanje u slučaju bolesti, sa molitvom: „Sveti Pantelejmone, celitelju duša i tela, isceli sluge tvoje.”